„Ako, kada kreneš vježbati na Reformeru, pomisliš: kako je ovo teško…….ali kako bi OVO moglo biti dobro!…. to je onda TO !“- Riječi su kojima bi poslijednjih 10 godina svojim novim članovima pokušavala dočarati osjećaj vježbanja na Reformeru. I, još uvijek, ne znam za bolji opis!
Kada smo umorni i „ne da nam se“, a većini nas se, nošenim drugim prioritetima dana, tako i osjeća, Reformer sat počinjemo liježeći. Ne stojeći, ne trčeći, ne skaćući. Nego liježeći. Prebacujući ritam disanja i fokus s užurbanog i haotičnog ritma dana na pravilno, lateralno torakalno, Pilates disanje, koje već samo po sebi nosi prvu vježbu za duboke trbušne mišiće dok istovremeno oslobađa kralježnicu stresa i opterećenja. I onda, krenemo sa tim osjećajem i svešću u prvi pokret, bez napora i naprezanja, a sa individualno podešenim otporom. Na taj se pokret prirodno nadoveže slijedeći, a za njim slijedeći i dok trepnemo prošao je sat ispunjen stotinom različitih pokreta sa malim brojem ponavljanja u kojem je svaki mišić tijela uz konstantni rad dubokih trbušnih mišića probuđen, izazvan do svog maksimuma i uvjetovan da se mijenja, oblikuje i napreduje. I tako svaki put.
